Otoci Ilovik i Sveti Petar nastavljaju se na južni dio otoka Lošinja od kojeg ih dijele Ilovačka vrata.

Otok Ilovik ( 44 28 N, 14 33 E ) na kojem se nalazi jedino istoimeno naselje ima površinu od 5,8 km2, a opseg mu je 15,4 km. Obala je sa svih strana lako pristupačna, sa mnogo pitomih uvala. Najveća uvala sa pješčanom plažom je Paržine na jugoistočnoj strani otoka.

Izmedu dva otoka proteže se kanal dužine 2,5 km i širine oko 300 m. Njegov akvatorij prirodno je zaštićen od svih vjetrova, osim donekle od juga, te može pružiti siguran boravak jahtama i manjim brodovima. Svojim položajem na granici sjevernog i srednjeg Jadrana vrlo je pogodan za noćenje jer za samo nekoliko sati možete stići do Istre, Krka, Raba, Paga, Kornata i drugih srednjedalmatinskih odredišta.

Na otoku se nalazi trgovina, pošta, pekarnica, slastičarnica i više kvalitetnih ugostiteljskih objekata.

Linijskim brodom Ilovik je svakodnevno povezan sa Lošinjem preko uvale Mrtvaška, a brzom brodskom linijom sa Rijekom. Tijekom ljeta iz Malog i Velog Lošinja kreću izletnički brodovi za Ilovik.

Otoci su obrasli mediteranskom vegetacijom, a po čitavom mjestu naići ćete na raznovrsno cvijeće, raznobojne oleandere, palme i dva stogodišnja stabla eukaliptusa po čemu se Ilovik cesto naziva - OTOK CVIJEĆA.

Zbog vrlo dobrog pomorsko-prometnog položaja, već od davnina, Ilovački se kanal koristi za sidrenje pa na otocima nailazimo na tragove različitih povijesnih razdoblja.

Najstariji tragovi naseobina potječu od ilirskog plemena Liburna. Otoci su bogati rimskim nalazima. Nailazimo na ostatke zidova , numizmatičke primjerke, sarkofag, a u blizini je i podmorsko arheološko nalazište.

Zidovi koji opasuju današnje groblje potječu iz 11. stoljeća. Na tom je mjestu tada sagrađen benediktinski samostan, a vjerojatno je prije toga bila bizantska utvrda. Zanimljivo je što se Ilovačko groblje nalazi na susjednom nenaseljenom otoku, tako da su žitelji i posmrtno osuđeni na putovanje barkom.

Tvrđavu koje su zidovi očuvani sagradili su Mlečani 1600.god po providuru Filippu Pasqualigo radi obrane od uskoka. Prvi hrvatski doseljenici dolaze na otok krajem 18. st iz Velog Lošinja i od tada se razvija današnje mjesto ILOVIK.

Najstarije poznato ime otoka zabilježeno je 1071. god i glasi Neumae Insulae. U 13. stoljeću spominju se kao Sanctus Petrus de Nimbis i kasnije San Pietro dei Nembi. Kod hrvatskih doseljenika imamo za manji otok Sv Petar, a za veći Tovarnjak (talijanski Asinello), te konačno Ilovik.

Mjesto Ilovik broji danas oko 90 stanovnika koji se uglavnom bave ribarstvom, ovčarstvom, zemljoradnjom i turizmom. Zanimljivo da danas tri puta više Ilovčana živi u SAD-u nego na otoku.